Zaista je čovjek stvoren pohlepnim. (Kur'an, 70:19)
U vezi s korona virusom se je generiralo nekoliko pitanja.
Prvo, pitanje vjere u tehnološki razvoj? Sada je skoro očito da je ta vjera bila bazirana na prilično šupljim temeljima. Pored sve tehnološke moći u Australiji je doslovno izgorjelo više od milijardu životinja! A posljednjih sedmica desetine ljudi umire svaki dan pred licem te famozne tehnološke moći.
Vjera u tehnološki razvoj se sve više iskazuje ideološko-demagoškim mjehurićem kojega moderni svjetonazorski gurui koriste kao prikladno sredstvo dominacije nad širokim (dezorijentiranim) narodnim masama.
Dakle, prvi autogol, na prilično ozbiljnoj listi općih promašaja.
I sad je imamo u dvorištu. Globalizaciju. Malom čovjeku ionako ostane jedino da kuka, ali nikako ne mogu razumjeti da su »veliki« toliko ospjednuti sobom, i da ne shvataju da se Božija kazna spušta i na njih.
Dok je Kina »gorjela«, sve nas je preuzimao globalni osjećaj da je sve to ipak negdje daleko. Na Istoku. I da je to lokalna stvar ionako problematičnih standarda koji vladaju u toj mnogoljudnoj zemlji. U svemu tome ima trunčice istine, ali moćno smo previdjeli činjenicu da će se isti problem dokotrljati i u našu avliju. I tu vidim drugi najveći lapsus koji otkriva naše itekako slabe tačke.
Mada razmišljamo globalno, mada živimo globalno, ipak nekako smo u podsvijesti mislili da će globalizacija tresnuti po nosu nekoga drugog, a nas zaobići. I upravo je dobro upitati se zašto smo to mislili, i kako smo, pored sve širokoumnosti, toliko ranjivi i nepromišljeni.
Globalizacija se tako na ciničan način pokaže kao opća sila o kojoj je trebalo razmišljati drugačije i gledati na nju na drugačiji način. To je treći lapsus. Lokalne igre moćnih vraćaju se njima ali i svima nama kao bumerang. Korona virus je novi paket globalnih posljedica. Novi rezultat starih strateških igrica.
A ni publika nije nevina. Publika je aplaudirala, čekala da se spusti zavjesa i da se mirno raziđe kućama.
A kući ih je čekala ista drama. Samo s drugačijim rasporedom uloga.
Tako nam virus na surov način pokazuje svu ranjivost naše mislenosti, svu pustoš naše arogancije i svu pogubnost naše pohlepnosti.
Korištenje benefita koji proizilaze iz tog tehnološkog razvoja, determinisano je nažalost drugim faktorima, poput npr ekonomnske računice , koja je opet u direktnoj vezi sa ajetom citiranim na početku tvoga posta. Zatim, tu je i pitanje namjere, tj nijjeta – ono što tebi izgleda kao katastrofa, nekome je to uobičajen način poslovanja i ostvarivanja profita (ratovi, poplave, trgovina oružjem….).
Sve ovo jeste uslovljeno ljudskom pohlepom – međutim, svijet je generalno „u tuti“ zbog:
1. Učenih ljudi koji znaju šta i kako treba, ali su se zbog ekonomske računice (pohlepe) odlučili raditi onako kako ne treba (njihova odgovornost je najveća!)
2. Zbog ljudi koji pooojma nemaju, ali isto tako, nemaju ni moralnih načela, novac im je bog i gazeći preko mrtvih, progurali su se u prve safove društveno – političkih i ekonomskih procesa
3. „A ni publika nije nevina. Publika je aplaudirala, čekala da se spusti zavjesa i da se mirno raziđe kućama.“
Zbog indiferentne svjetine (pogrdan pojam – rekli bi neki blogerski dušebrižnici :D), koja je baš poput morske pjene spomenute u hadisu, ili poput ovaca koje samovoljno , bez otpora, pristaju na klanje. Sama činjenica da 3% ili 5% ljudi drži 80% svjetskog kapitala, govori u prilog indiferentnosti ostatka populacije. Ako je Bog stvorio Zemlju za 3% ljudi, onda ok – ali ja znam da nije!