***

Objavljeno od strane teoreticar / 17 komentara za ***

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam komšiju, koji nešto oko kuće raducka.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam prijatelja, koji podiže o brve, i ništa ne kaže.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam pjesnika, koji usplahireno šmugnu u neko nevidljivo skrovište.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam historičara, koji reče »hm« i potom započe vrtiti u beskrajni krug priče koji opisuju događaje.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam filozofa koji kratko reče »ne znam«.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam fudbalera koji ležerno udri loptu, što mu se kao bumerang (naravno pri tome je udarila u zid) vratila nazad pod nogu.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Aliju Izetbegovića, koji se počeša iza iha i prostodušno reče »Bogami teško pitanje«.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam demobilisanog borca koji ponudi odgovor u stilu »nek se ponovo zarati pa ćemo vidjeti«.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam majku koja duboko uzdahnu, i samo što ne zaplaka.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam kćerku koja se naivno nasmješi i bezbrižno produži u drugu sobu.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam pisca koji otresa glavom kao da odgoni košmar od sebe.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam stranca koji me pogleda na način da ne razumije šta mu govorim.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam hodžu koji šmugnu u avliju, zatim samouvjereno otuda izjavljuje kako je to potpuno jasno.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam svećenika koji podiže glavu prema nebu i ništa ne reče.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Ciganku, koja lukavo ispruži ruku.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam analitičara koji se namršti i pobježe u obližnju kancelariju.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam novinara koji objašnjava rukama a na kraju rezignirano ustane i ode.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam člana »State Departmenta« koji kaže da zna, ali da o tome ne može javno govoriti.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam kineskog ambasadora, koji zuri i ništa ne govori.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Bogumila koji iskoči iz kamenog bloka (kolokvijalno »stećka«) i ponovo se na isti način vrati.

 »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam pesimistu koji me s dozom nervoze upita zašto postavljam to pitanje.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Milorada Dodika koji reče da su sve opcije otvorene.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Bakira Izetbegovića koji ništa nije znao reći osim »ne znam«.

»Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Pedija Ešdauna (njegovo prezime znači »dolje pepeo«) koji odgovori »It's a sensitive question«.

I nakon svih koje pitah opet pitam: Zna li ko ko će spasiti Bosnu?

PODIJELI NA
LinkedInPin It
teoreticar

17 komentara

  1. Bosna…spasava samu sebe kao sto to radi imuni sistem ljudskog metabolizma.

    Gornja tvrdnja se ne objasnjava lahkocom ljudske svijesti ili istinom koja se zeli.Objasnjenje je u postulatima opstanka.
    p.s.pojam postulat je ovdje upotrebljen kako je ljudskom psihom i objasnjen u pismu kojim komuniciramo.Procitajte znacenje

  2. Pogrešno pitanje si pitao sve te ljude 😀

    „Bilo nekad Rimsko carstvo i bili Rimljani u Bosni.
    Danas nema Rimskog carstva, a ima Bosne.
    Bilo nekad Osmansko carstvo i bili Osmanlije u Bosni.
    Danas nema Osmanskog carstva, a ima Bosne.
    Bila nekad Austro-Ugarska monarhija i bili Austro-Ugari u Bosni.
    Danas nema Austro-Ugarskog carstva, a ima Bosne.
    Bila nekad Jugoslavija i bili Jugosloveni u Bosni.
    Danas nema Jugoslavije, a ima Bosne…“

    Na kraju ću dopisati:
    Bili nekad bošnjaci u Bosni,
    Danas nema bošnjaka, a ima Bosne.

    Očito da ne treba spašavati Bosnu – pravo pitanje je KO ĆE SPASITI NAS? Nešto najpametnije što sam ikad pročitao je sljedeća rečenica: „istinski zreli postajete onda kada shvatite da niko neće da vas spasi“, a mi smo takav narod da nas treba spašavati od nas samih, i to bez imalo pretjerivanja.

    „Ta vi (mi) ste (smo) narod koji sve granice zla prelazi!“ (el-A’raf, 80)

    gledam ovu frku koja se diže oko korona virusa – kada bi „dobri“ bošnjani bježali i štitili se od virusa apatije, nepotizma, korupcije, laži, potvore,prevare, ljubavi prema dunjaluku, namiještanja tendera isl makar sa trećinom onog entuzijazma s kojim bježe ili strahuju od korona virusa – nikoga ne bi trebalo spašavati 😀

  3. Gost_10: “Bosna…spasava samu sebe kao sto to radi imuni sistem ljudskog metabolizma.”
    “Objasnjenje je u postulatima opstanka.” Ok, to su odgovori, koji su više konstatacija, nego odgvori, kao što mi se čini i ovo što ja napisah više konatatcija u formi pitanja, nego pravo pitanje. Jer, ako izostavimo sve (riječi) iz pitanja, ostaje Bosna, koja je neupitna egzistencija. E sad svaka egzistencija je upitna, recimo i USA, su upitne, i svaki politički entitet je upitan, u tom nekom općem smislu. Tako da u tom smislu ni Bosna nije izuzetak.
    Zato vjerovatno samo pitanje jeste slabo formulirano, pretenciozno, ali opet, nekako, ne mogu da pronađem neku smisleniju alternativu.
    Sfumato: Slažem se da pitanje nije nešto aman jarabi, mada, ima nešto u n jemu. Ti govoriš o geografskom pojmu, bolje reći o teritoriji, materijalnoj stvari, koja je neotuđiva, i koja je paradoksalno relativna (iako se baš to univerzalizira). Pitanje je možda više o onom drugom nematerijalnom dijelu Bosne. Ko će njega spasiti? Bolje reći postoji li uopće taj aspekt?
    Odgovor bi vjerovatno bio “mi ćemo spasiti Bosnu”. Ali, problem opet nije riješen, jer ostaje pitanje ko su “mi”?
    PS: Sretan ti rođendan draga Bosno, mada, ja lično osjećam da si ti rođena mnogo prije, – recimo 1737. godine kod Banja Luke.

  4. Procitah jucer text, naslov je cini mi se bio “Gadi mi se ova država, a volim ovu zemlju”, sto je otprilike opis moga emocionalnog stanja u pogledu navedene tematike, mada ja uz pojam drzave usko vezem i mentalno stanje naroda, pa i sam narod, jer narod je taj koji tvori drzavu.

    Mislim da ljepota Bosne i lezi u njenoj geografskoj odrednici, prirodnim bogatstvima itd, a kao takva- Bosna je uvijek opstajala, sama i bez nas. Mada cak i taj segment smo poceli bitno narusavati i ugrozavati (zagadjene rijeke, unistene sume, vazduh…)

    Ako govorimo o duhu Bosne, i on se kroz historiju sa smjenom naroda mijenjao, krenuvsi od ilira, rimljana pa do danasnjih dana, s tim sto mislim da se bas taj duh Bosne o kojem ti govoris davno izgubio, dok ovaj trenutni, ne treba spasavati nego ga treba unistiti i iz temelja promijeniti i to pod svaku cijenu. U tom smislu, smatram da si dobro postavio pitanje “Ko će njega spasiti? Bolje reći postoji li uopće taj aspekt? ”

    Ako postoji taj neki dobri duh- to smo MI, ako ne postoji, nego je zamijenjen nekim drugim, losim duhom- taj duh smo opet MI.

    Dobro pitanje je i “ko su MI?”. Sad ce ispasti da filozofiram, pa cu skratiti- pitanje je da li i postoji “MI”, mozda je spalo na “ON”, ne misleci pri tome na Boga.

    “Ibrahim je bio jedan ummet…“ (en-Nahl, 120)

    Znam samo jedno- kada neki virus tek pocne da se siri, onda zarazeni pojedinci zive u karantini, ali kada se neki virus prosiri i uzme maha, onda zarazeni slobodno hodaju a zdravi pojedinci zive u karantini.

    Uglavnom, svi oni koji zatvaraju oci pred cinjenicama i zabijaju glavu u pijesak, tjeseci sebe mantrama tipa “napreduje ova drzava, polahko ali sigurno”, neka znaju da su neprijatelji prije svega sami sebi, pa onda svojoj djeci koja ovdje trebaju tek da dozive neku “buducnost”.

  5. Nisam izaslanik B.Izetbegovića, ali mi je zasmetao njegovo odgovor u tvojoj epopeji: “Ne znam.”

    Odgovor nije tačan. Jer je jedino Bakir I. bez kolebanja jasno izašao sa stavom da ćemo Mi spasiti Bosnu.

    Ko smo to mi?

    Mi smo – ja. Ja ću spasiti Bosnu.

    Mislim da ima tih Ja mnogo u Bosni, Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih koji će ući okvir ovog Mi.

    Mi postoji, dok postoji Ja.

    Ja koji zna ko je i gdje ide.

    Izaslanici Dodika nikako da se skinu sa ideje da nema Bošnjaka. To im je ćuskija u oku i ja im ovom prilikom poručujem da će Bošnjaka biti dok i Bosne, a bit će i Srba, Hrvata i ostalih.

    Neće biti izaslanika Dodika i ostalih govnara koji bi da spasu samo svoju guzicu.

    Da izvinete na rječniku. Ovo je već pežorativ.

  6. Komentar od Gospođe 2 potpisujem najčvršćim uvjerenjem svojim, osim u dijelu da je Bakir I. taj koji je primjer oko kojeg se mogu okupiti Ja pojedinci da bi kao Mi spasili Bosnu. Njegov je rahmetli otac bio taj primjer, Bakir I. nije. Zato mene zabrinjava slijedeća stvar: Taj lider za primjer mora biti Bošnjak (ne pada mi na pamet da nudim argumentaciju, očigledna je), ali je to mjesto upražnjeno. Upražnjeno je od preseljenja rahmetli Alije I. (možda je blizu bio Haris Silajdžić) i bojim se da će još dugo biti upražnjeno. Najoptimalnije bi bilo da bude više tih lidera za primjer unutar svih etničkih zajednica, ali je to već nevjerovatan scenario za bosanskohercegovačke prilike, nažalost.

    Šta je rješenje? Iz moga ugla, proces spašavanja Bosne otpočeće sa temeljnim reformisanjem Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, i to na način da se vlast da vrlini – dobrom, vrijednom, obrazovanom. Da imami ne bježe u avlije, kao u tvome tekstu Teoretičaru. I ako neko pomisli da zagovaram klerikalizam i 17. ili 18. vijek, neka pomisli; i ako neko pomisli da biranjem samo jedne religijske zajednice unižavam druge, neka pomisli – ali grdno je vara. Islamska zajednica toliko je masovna da bi poštovanje i slijeđenje vrline u njoj dalo korektiv svima i svim segmentima bosanskohercegovačkog društva. Jer, spašavanje Bosne pitanje je etike (treba je ovdje čitati s naglaskom na pravdu), morala, integriteta i dosljednosti u provođenju prethodno pobrojanog. A šta je domen djelovanja vjerske zajednice u svetovnom smislu nego etika (pravda), moral, integritet i dosljednost?!

  9. Islamska zajednica se lavovski bori da se pobrojane vrijednosti osvijeste u temelju svakog pojedinca, a ja se snebivam da kažem da li ih neki pojedinci uopće imaju u svojoj jezgri.

    Ako djelatnik Islamske zajednice zloupotrebljava i samu Božiju riječ za potrebe svojih izvitoperenih stavova, onda sam matirana i pamet mi tu zakazuje.

    Tada pomaže samo bič.

  10. »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam gosta-10, on reče “imanentni samoregulacioni mehanizmi unutar nje same”.
    »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Sfumata, on odgovori “ne treba nju spašavati, nego ljude koji u njoj žive, od njih samih”.
    »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Gospodju2, a ona reče “‘ja’, Bošnjak, Srbin i Hrvat, a najviše Bakir Izetbegović”.
    »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Vasionku, koja kaže “‘ja’, Bošnjak, Srbin i Hrvat, a najviše Islamska zajednica, pod uvjetom da se vrati početnoj misiji i idealima”.
    Many thanks for your valuable comments.
    »Ko će spasiti Bosnu?« – pitam Teoretičara, koji ušuti zatim nastavi dalje teoretizirati.
    PS: Komentar blogera katrana sam izbrisao. Objašnjenje: Ne želim da prejudiciram spor između Sfumata i njega, tj. s ovim ne želim amnestirati Sfumata (lično mislim da je i on koristio uvrjedljive riječi za katrana), ali, dotični komentar je: a) izvan teme i b) uvjedljiv (za Sfumata). Pošto se ovakve neprihvatljive stvari dešavaju na mom blogu osjećam dužnost da reagiram.

  11. Uz dužno poštovanje, ne dozvoljavam da lažeš na mene. To nije moj odgovor, ja sam živ čovjek, i ne možeš mi ubaciti rečenicu koju nisam izrekla pa ni indirektno se takav odgovor ne može izvući iz konteksta.

    Izetbegović je trenutno zvanični predstavnik Bošnjaka i njegov izneseni stav je i moj, u tome sam se prepoznala, a to da će on ponajviše spasiti Bosnu ne bih mogla izreći. Politička postavka će se promijeniti, a moj stav neće, jer on nije vezan za pojedinca, vezan je za ideju demokratskog društva u kojem su svi narodi Bosne i Hercegovine ravnopravni. Meni je žalosna činjenica da protiv Bošnjaka najviše rade sami Bošnjaci, to je fenomen koji ne mogu razumjeti, upirem se svim silama da shvatim kakav je to sindrom, ali ostajem nijema kada ne mogu naći adekvatan odgovor kojim bih opravdala takve porive.

    Jedan od načina kad sam sebi zadaješ autogol je i tvoja “epopeja”, jer si generazovao npr. i odgovor imama. I tu bih te mogla dokazima osporiti, jer poznajem bar 5 imama koji ne djeluju iz svoje svlije, nego su svaki dan upregnuti na frontu, bore se i spašavaju Bosnu onako kako mogu i znaju.

    Mogli bismo mi svi zbrisati u neku lagodniju atmosferu, ali eto, nismo. Možda zbog toga malo bolje možemo razumjeti načine na koje se sve spašava Bosna.

    Sadeći drveće i cvijeće, možda.
    Pomažući komšiji, sigurno.
    Bodreći prve korake jednogodišnjaka, volšeban čin.
    Dižući sa tvrdog asfalta posrnulog starca, prirodan impuls.
    Čuvajući ovce na Bjelašnici, vidi to!
    Radujući se kad pobijede komšije na Svjetskom ili nekom drugom prvenstvu u sportu, a!
    Ima toga koliko hoćeš, a svega toga je bilo i prije, puno prije svih nabrojanih imena. Oni su prepoznali taj kod u sebi. I ja ga prepoznajem u sebi i borim se za takvu Bosnu i Heregovinu.
    Lijepu i prkosnu.

  12. Drago mi je sto osjecas duznost da reagiras kad mislis da je bilo koji pojedinac uvrijedjen ili povrijedjen na bilo koji nacin.
    Mislim da je to ohrabrujuci i ispravan put da nekad u buducnosti na slican nacin osjetis duznost i obavezu da reagiras kada bude uvrijedjen i diskriminiran citav jedan narod.
    Do tada,
    ziv i zdrav bio.

  13. Gospodja2: Evo, da raščistimo šta si ti rekla i šta sam ja rekao da si ti rekla.
    “Nisam izaslanik B.Izetbegovića, ali mi je zasmetao njegovo odgovor u tvojoj epopeji: “Ne znam.”

    Odgovor nije tačan. Jer je jedino Bakir I. bez kolebanja jasno izašao sa stavom da ćemo Mi spasiti Bosnu.

    Ko smo to mi?

    Mi smo – ja. Ja ću spasiti Bosnu.

    Mislim da ima tih Ja mnogo u Bosni, Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih koji će ući okvir ovog Mi.

    Mi postoji, dok postoji Ja.

    Ja koji zna ko je i gdje ide.”
    Gornje izjave sam ponovo detaljno pročitao i nakon toga zaključio da je »ponajviše« moj proizvoljan dodatak, koji ja stavljam tebi u usta.
    Dakle, prihvatam da sam te pogrešno »protumačio«, mada niukom slučaju nisam imao namjeru da »lažem na tebe«.
    Mislim da sve skupa malo preemotivno doživljavaš, jer pitanje je čisto retoričko, tipa »Šta se bijeli u gori zelenoj?« I odgovori su takođe retorički, tj. bez vrejdnosnih sudova. Odgovori su čisto »asocijativni«, više u smislu asocijacije, nego definicije. To ti govorim kao auotor »epopeje«, jer da sam ih (odgovore) želio vrijednosno postavljati, vjerovatno bi sve skupa drugačije izgledalo.
    To sam sasvim slučajno napisao, vjerovatno pod utjecajem posljhednjih događanja u BiH, i pošto je bio “Dan nezavisnosti” sam došao na ideju da ih dam na blog.
    Uopće nije nemoguće da jednog dana ozbiljnije »proanaliziram« sve navedene asocijacije. Tad bih sa zadovoljstvom ukrstio argumente s tobom. Pa i u ve zi s Bakirom Izetbegovićem.
    Katran: Hvala da razumiješ moju poziciju.

  16. @teoretičar, tebi vjerujem na riječ i bit će mi zadovoljstvo da ukrstimo argumente.
    A posebno će mi se dopasti dio o pjesničkoj slobodi koju izuzetno cijenim kada se rabi kao u pitanju: “Šta se bijeli u gori zelenoj?”, a zapara mi uho kada se proteže do tuđih usta.

    Mrtva usta ne govore, a ona koja govore neka govore svojim jezikom i sada si mi dao odličnu ideju napisati epopeju, ali na način da se citiraju pojedinci.

Komentariši