beats by dre cheap

SOCIJALIZAM

Prvi put izraz je upotrijebljen u Francuskoj u 19. stoljeću. Prvotno riječ je značila »zajednicu« kao suprotnost »pojedincu«.

Manje više pojam socijalizam je održao prvotno značenje, tj. uvijek je referirao na »društvo«, »zajednicu«, »kolektiv«…

Živio sam u državi u kojoj je vladao socijalizam. Onda su jednog dana i država i socijalizam otišli na put bez povratka. Neki bi rekli na deponiju historije, možda. Mada takva određenja upravo spadaju u vokabular onih koji su »socijalizam« kao historijsku ideju (is)kompromitirali. Zato ne vjerujem da sreća počinje samo zato što se nečemu desila nesreća, tj. ne vjerujem da dolazi uspon samo zato što je socijalizam pao. Sistem kao sistem nije nešto apstarktno, odvojeno od ljudi i stvarnosti. Sistem su zapravo ljudi. I nije mi žao što su otišli ljudi koji su činili takav sistem, nije mi dakle, žao ni sistema, jer dobar sistem ne mogu činiti slabi ljudi.

Socijalizam je jako uopćena stvar. Postojalo je mnogo socijalizama, recimo jugoslovenski, albanski, ruski, kubanski, poljski, kineski, i još uvijek postoje, kao što je recimo sjevernokorejski… Treba znati o kojem socijalizmu se govori. Inače, u startu nastaje brkanje teza.

Ne mogu reći da se suviše traumatično sjećam socijalizma. Mada, traume postoje. Saslušavanja, ispitivanja, šikaniranja, i samo zbog toga što sam bio vjernik. Bio sam »državni neprijatelj« jer sam klanjao. Iz današnje perspektive gledano skoro ciničan razlog. 

Za mene lično to je bila najslabija dimenzija našega socijalizma. Verbalni delikt je bio ideološki produkt, dogma diktature proleterijata. Pitanje glasi: da li je socijalizam »otišao« jer je postao istrošen historijski model, ili su ga njegovi privrženci iskompromitirali i učinili takvim. Po mome mišljenju i jedno i drugo. Sistem baziran na pogrešnoj ideologiji doći će prije ili kasnije u sukob sa samim sobom. S druge strane, sistem baziran na pravilnoj ideologiji, bez pravilne implementacije, doći će takođe u opasnost nestanka. Mada opet dolazimo do akutnog problema poopćavanja. O kojem socijalizmu govorimo kada govorimo o »našem« socijalizmu. Zašto je on »naš«? Zato što postoje i »njihovi«. Naš je jer se razlikuje od njihovog. I u toj tačci dolazi do zbrka u diskusijama oko socijalizma. Socionostalgičari posežu za argumentom »dobrosti« našega socijalizma primerjalnom metodom, tj. upoređivanja s »njihovim«. Tj. njihov (recimo ruski, albanski) je bio monstruozan, zato je naš bio dobar. Mada argument nije potpuno bez vrijednosti, jer je de facto postojala razlika između socijalizama, zagovornici takvog stajališta bi motrali uvažiti osjetljivost »žrtava« socijalizma. Morali bi na prvom mjestu priznati da postoje »žrtve socijalizma«, pa tek onda opletati s tezom o razlici među socijalizmima. Morali bi najprije pobrojati sve minuse, a njih itekako ima, jer je ideološka zapjenjenost tvrditi da je sve s nečim u redu, a u isto vrijeme to je otišlo u nepovratnu prošlost. Pitanje socijalizma treba deideologizirati pa iz te deideologizirane perspektive govoriti o prošlosti, ali takođe i o sadašnjosti i budućnosti. Jer kao što su »socijalisti« u periodu našega socijalizma ideologizirali ideju socijalizma za vlastite političke projekte na isti način
su antisocijalisti, koji su manje više prefarbani »socijalisti« (recimo Milošević, Tuđman, oni mi prvi ispadoše iz memorije) ideologizirali pitanje socijalizma za nacionalističke projekte.

Bošnjaci su metodom copy-paste krenli istim stopama. Sav politički trud i inovacija bošnjačkih političara sastoji se u tome da stvore dojam kako to nije istina. Ideologija etnije je dominantna sila koja vlada na balkanskim prostorima. Na razmeđi velikih historijskih događaja devedesetih, padom željezne zasvjese, Bošnjaci su se zatekli istoj ideologiji kojoj su se zatekli i drugi: ideologiji nacije. Nacija je univerzalizirana, tj. prihvatila se kao spasonosna kategorija. U suštini riječ je o novoj historijskoj prijevari. Starim metodama ideologizacije, gdje je nacija učinjena vrhovnom ideologijom, historija je vraćena na početak. Bolje reći ostalo se na istom jestu. U suštini samo jedna ideologija je zamijenjena drugom. Ideologija diktature proleterijata, kao univerzalne zajednice radničkog sloja, zamijenjena je ideologijom nacije. Začarani krug.

No, malo bih išao i u detalje. Po mome mišljenju najveći minusi »našega« socijalizma bili su Goli Otok, antivjerska usmjerenost, ideologiziranost, ukidanje demokracije. U Crnoj knjizi komunizma predstavljen je kao kriminalni sistem koji je počinio zlodjela protiv čovječnosti (odnio je blizu 100 miliona ljudi). I prema autorima knjige protagoniste bi trebalo tretirati kao ratne zločince. Možda. Mada ako bi smo definiciju ratnog zločinca prihvatili tako labavo cijela historija bi bila zbir ratnih zločina.

Spisak minusa našega socijalizma vjerovatno nije konačan. Jedno od ključnih neriješenih pitanja »našega« socijalizma je po mome mišljenju sahranilo zajedničku državu. To je nacionalno pitanje. Metodologija stavljanja neriješenih pitanja u zamrzivač dala je krvave rezultate. Ignoriranje nacionalnoga u bivšoj državi je bio modus operendi, a u isto vrijeme država je pravno-formalno bila zbir različitih nacija. Paradosk koji je doveo do krvavog raspleta. Da je nacionalno ideologizirano (kada je to pitanje ispalo iz zamrzivača), tj. da su umjesto »diktature proleterijata« stupile na scenu nacionalne idelogije nije nikakvo vizionarstvo bivših socijalističkih vlastodržaca. Vizionarstvo bi bilo repriječiti takve scenarije.

Kao dijete »našega« socijalizma opet na svoj način vučem nostalgične uspomene. Upravo to, individualne emocije, tj. individualni svjetovi ukopani u vlastitu sudbinu je ono što izmiče svakoj sociološkoj analizi. Sjećam se kada su me jednom pozvali u SUP da me je na vratima sačekao »komunista« Sejo koji me je sav usplahiren, a u isto vrijeme s prikrivenom dozom poštovanja, uveo u jednu prostoriju. Umjesto polomljenih rebara, Sejo me je ispratio do vrata skoro s divljenjem. To je bio »naš« tip socijalizma. Bio je to socijalizam koji je odlazio. Koji se de facto istrošio. Iza ugla su čekali mešetari s nacionalnim zastavama, s korpom novih iluzija.

______________

PS: Plusevi našega socijalizma po meni bili su: ekonomski razvoj države, bratstvo-jedinstvo, međunarodna reputacija države,... svaka stavka rabi fusnotu, mada ugrubo, tako mislim

SAMORAZGOVORI
http://samorazgovori.blogger.ba
20/04/2018 07:35