***-11

Neću da čitam knjige, hoću da čitam kretnje blage tvoje

Nek budem neuk, ali blažen u svijetu nježnih pokreta tvojih

Neću da gledam krajolike, hoću da gledam lice tvoje

Dođi, razumi želju moju

Predaj se

Ma koliko se činile banalne riječi što ih trusim

Nešto je naći u značenjima njihovim

Nešto što otkriva prazninu i tihu bol

Zaboravi na riječi prazne i nemušti stih

Znaj, želim

Boju kože na tvome licu učiniti svemirom svojim

To je sve što sam ti, zapravo, htio reći

Čitati ti bore jednom kada nas zavije mećava starih noći

Ostati vjeran rukopisu što je vrijeme ostavilo ti na licu

Eto to je ljubav

A ja želim

Baš tu ljubav

Žilavu i vječnu

Želim

Izvor koga nisu isušile ni žege najveće

Ljubav, što živi iza spuštenih roletni u koje niko i ne gleda više

Neću da slušam melodije bajne

Želim da se utopim u melodiji glasova što dopiru s najljepših usana

Pažljivo ih sortiram i tumačim u sebi

I živim s njima

Možda se baš to ljubav zove

Ispuni mi želju, draga

Istinitost mojih uzdaha ispitaj

I iskrenost zanosa moga

To je sve što mogu reći

Nebo ni cvjeće neću da gledam

O sjeti iz očiju tvojih hoću da pjevam

Sjeti što siri krv mi u venama

I odvlači u pijanstvo nesnosno

Ah, od snova svojih želim satkati ćilim za korake tihe tvoje

Biti prah pod stopalima mehkim

Tvojim

4 komentara

Komentariši