SAMORAZGOVORI

Dobrodošli na moj blog

12.05.2018.

VJERA

Jeste li sigurni da znate šta to znači? Ja lično nisam. Kao i sve na ovom svijetu, tako i »vjera« izmiče tehničkoj definiciji. Jednom rječju, jedna riječ (vjera) bezbroj značenja. Vjera ili religija? Šta je ispravno, ili šta je ispravnije.

Islam je vjera, budizam je vjera. Suština islama je »vjera« u Boga (je li čak ispravno kazati u Boga, ili pak u Allaha). Bolje rečeno, suština islama je vjera u Jednog Boga, dok je budizam vjera koja nema vjere u Boga (u svojoj »suštini« se isključuju). Dakle.

Šta sam ono htio reći? Aha. Kada »fenovi« Star Trak čekaju pobožno novu epizodu, s takvim zanosom koji klanjači u Begovoj teško mogu doseći, ili kada »navijači« Mančester Sitija pobožno plaču, ne zbog straha od kazne na Ahiretu, nego zbog toga što su njihovi »ljubimci« izgubili… šta je to, je li »to« vjera. Ako je vjera »društveni fenomen« kao što se kaže za sport, onda vjera i sport dolaze iz istog »izvora«, odnosno samo su dva fenomena u različitim oblicima.

Zašto  nacionalni politički miting ili koncert rok grupe ne posmatrati kao vjerski čin?

Pojam vjere je u samoj tradiciji komparativnih studija relativiziran (jer u svim enciklopedijama »svjetskih religija« zajedno se obrađuju islam i budizam).

Šta hoću reći? Teza o »odumiranju vjere« koju je prvi plasirao Marks, pokazuje se kao pogrešna pretpostavka. Vjera ne izumire, samo mijenja svoju formu.

Mada, jedno je sigurno. Svijet koji poznajemo, ne postoji više. S njime ne postoji ni vjera koju smo poznavali.

Sjećam se kad mi je nekoliko godina unazad jedna poznanica, inače pisateljica, samouvjereno rekla: Ja imam svoju vjeru! Bilo mi je jasno pri tome da nije mislila na »islam« jer nisam bio siguran da zna koliko se puta u danu klanja, a kamo li da sama klanja. Međutim, nisam mogao da joj ne vjerujem. Upitao sam se potom koju vjeru ona ima. Kakva je njena vjera. Prije svega, može li se to što ona zove vjerom zvati uopće vjera.

Nisam bio ni svjestan koliko je to bila precizna moderna definicija vjere, ili definicija moderne vjere. Ne ulazim u njezinu istinitost ili neistinitost (za mene osobno je neprihvatljiva, jer vjera predstavlja sintezu vjere, duha i prakse). Gornja definicija koju je izrekla pisateljica se na ironičan način suprostavlja tezi o odumiranju vjere. Dakle, ne odumire vjera, odumiru tradicionalna pojmovanja vjere, odumiru vjerski sistemi, odumiru institucionalne dimenzije vjere. Vjera kao moralni sistem, kao svjetonazor, kao odgovor na čovjekova egzistencijalna pitanja, kao emocija, kao ideja, kao nada, kao spas, kao rješenje, kao utočište… ne odumire.

Vjera u javnom životu? Odmah se sjetim izjave pred kamerama Bakira Izetbegovića o tome kako je »platio zekat«. Vjerovatno nisam jedini koji je osjetljiv na takve izjave. Da je Bakir Izetbegović to rekao kao obični građanin ne bi mi to smetalo. Istini za volju, ako hoćemo »do daske« analizirati »slučaj« ključna stvar je (s vjerskog aspekta gledano) s kakvim nijetom je to rekao. Jer nijet na koncu jeste sve. Postoji hadis u kome Poslanik kaže da je cijeli islam baziran na tri hadisa, jedan od njih je onaj o nijetu, tj. »djela se mjere prema namjerama«. Dakle, makar i političar i makar automatski mislimo da je takav gest političara gluma, istini za volju ne mora biti tako. Može biti naša brza reakcija i spontan zaključak koji donosimo pod utjecajem općeg diskursa kako su političari obične hulje i prostitutke. Istina je takođe da je Poslanik preporučio da obznaninmo davanje zekata (da bi druge članove zajednice podstakli na to) dok je preporučljivo sadaku davati tajno.

Kada, dakle, prosuđujemo »(zlo)upotrebu« vjere u političke ciljeve može se vidjeti da to u osnovi niti nije jednostavna stvar. Drugim riječima, možemo izgubiti dušu sumnjičenjem i ishitrenim zaključcima.

No, vjera u javnom životu? Da ili ne?

Zašto ne?

Mada javna sfera jeste po svojoj suštini apstraktna stvar, jeste neki sintetični prostor duha, ali to ne znači da nije također materijalna, konkretna. Ona je prostor koji pripada svima, arena zajedničkog, ljudskog, i neznam zašto vjernici ne bi mogli biti u njoj. Meni nikada nije smetalo da vidim Vinka Puljića u »javnom prostoru«, jer ako nije u javnom prostoru ne znači da ga nema, ako ga ima zašto ne bi bio u javnom prostoru. Čak šta više za mene je na neki način hrabrost ulaziti u javni prostor, hrabrost i na neki način ljudskost, jer čim si tamo znači da akceptiraš i druge, akceptiraš mene »korisnika«, »gledača«. Tamo si zbog mene. Čak šta više, ako si u javnom prostoru izvrgnut si kritici, izdaješ se mogućnosti da te kritiziraju, napadaju, pogrešno razumiju, ismiju.

Tako, što se mene tiče.

<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
33458

Powered by Blogger.ba